Kako izgleda izrada sajta ili aplikacije

Počinje se od problema, ne od tehnologije. Šta sajt ili aplikacija treba da postigne? Ko će ih koristiti i šta pokušava da uradi kad dođe? Šta već postoji — domen, stari sajt, logo, tekstovi, fotografije, tabela koju neko godinama vodi? I šta mora biti spremno prvo?

Jedan ili dva primjera sajtova koji vam se sviđaju kažu više od dugog opisa. Ne moraju biti iz vaše oblasti. Nekad je korisan miran ritam stranice, nekad način na koji je složen meni, nekad samo boja. Pitam šta vam se tačno sviđa, jer to je dio koji možemo prenijeti.

U tom razgovoru kažem i šta ne bih pravio. Ako jednostavnije rješenje radi posao, bolje je to čuti na početku nego otkriti poslije objave.

Iz tog razgovora predlažem realan obim i dijelim ga u faze. Prva faza je najmanja verzija koja radi glavni posao: za ribarnicu Ihtis sa banjalučke Tržnice to je bio jasan put od današnje ponude do porudžbine preko Vibera, prilagođen telefonu.

Veći proizvodi rastu postepeno. Omaška, objavljeni sistem za privatnu psihijatrijsku i psihoterapijsku praksu, povezuje zakazivanje, karton, dokumente, naplatu u KM i portal pacijenta. Takav proizvod se ne osmišljava odjednom; svaki dio se gradi na prethodnom.

Cijena i rok proizlaze iz obima, pa se dogovaraju poslije ovog koraka, a ne nagađaju prije njega. Broj dat prije nego što iko zna šta se gradi nije obećanje, nego nagađanje.

Mogu da radim prema postojećem dizajnu, unaprijedim grube skice ili oblikujem interfejs tokom razvoja. U praksi se većina projekata sastoji od sva tri: neki ekrani su jasni od početka, a neki postanu jasni tek kad se na njih stavi pravi sadržaj.

Rad vidite rano, u browseru i na svom telefonu, umjesto da čekate gotov set slika. Slika sajta sakriva pitanja koja su bitna: koliko je tekst zaista dug, kako se stranica ponaša na malom ekranu, šta se desi kad fotografija nedostaje.

Fokus je na jasnim tokovima, vizuelnoj hijerarhiji i detaljima zbog kojih proizvod djeluje završeno. Kad firma još nema identitet, i to može biti dio posla — znak, tipografija i boje oblikuju se zajedno sa interfejsom, a ne predaju odvojeno.

Frontend, backend, baza i integracije grade se zajedno, kao jedan sistem. Najčešće radim sa Reactom i Next.js-om na webu, React Nativeom za mobilne aplikacije i Node.js-om sa relacionom bazom u pozadini, ali tehnologija prati problem, a ne obrnuto.

Poslovna logika — cijene, termini, dozvole, ko može da vidi koji dokument — piše se tako da je jasno gdje se nalazi i kako se mijenja. To je važnije nego što zvuči: kad se promijeni cjenovnik ili radno vrijeme, neko treba da ga ažurira bez da developer prekopava cijeli projekat.

Integracije su dio istog posla: naplata, kalendari, mejl, mape, skladištenje fajlova ili AI model kad je zaista koristan. Svaka od njih je zavisnost, pa svaka treba da zasluži svoje mjesto.

Sadržaj je dio koji najčešće odlaže objavu. Tekstovi, fotografije, spiskovi proizvoda i cijene obično žive u glavama ljudi koji vode posao, a ne u folderu spremnom za predaju.

Pomažem da se oblikuje: šta stranica treba da kaže, kojim redom i koliko kratko može. Dobre fotografije stvarnog prostora, proizvoda ili ljudi vrijede više od bilo koje stock slike, a kad su fotografije artikala slaba tačka, postoje načini da katalog izgleda ujednačeno.

Ako će se sajt često ažurirati, dobija jednostavan način za to — CMS ili administraciju — kako izmjene ne bi zavisile od mene.

Projekat ide bolje kad niko ne mora da se pita dokle se stiglo. Rano dobijate link na rad u toku, koji se ažurira kako izrada napreduje, pa ga možete otvoriti na svom telefonu kad god želite, umjesto da čekate sastanak.

Komentari najbolje funkcionišu kad su konkretni i skupljeni na jednom mjestu: ovaj naslov je predug, ova fotografija nije prava, kupac bi ovdje pitao ovo. Deset malih, jasnih napomena pomjeri projekat dalje od jednog dugog poziva u kojem se o svemu razgovara, a ništa se ne zapiše.

Odluke koje mijenjaju obim — nova funkcija, drugi jezik, integracija koja nije bila planirana — imenuju se takve kad se pojave. Često su to dobre ideje; samo pripadaju nekoj fazi i treba da bude jasno kojoj.

Prije objave prolazim prikaz na različitim ekranima, glavne tokove i česte granične slučajeve: praznu korpu, dugo ime, sporu vezu, obrazac poslat dva puta.

Provjeravam brzinu i osnovu koju čitaju pretraživači: naslove, opise, podnaslove, opise slika, sitemap i jezičke verzije svake stranice. To nije posebna usluga dodata na kraju, nego dio dobro napravljenog sajta.

Sama produkcija se podesi i testira prije nego što domen počne da pokazuje na nju, pa je prelazak tih trenutak, a ne događaj.

Primopredaja obuhvata kako se projekat pokreće, gdje je ključna logika i šta pratiti poslije objave. Domen, hosting nalozi i kod treba da budu vaši, i treba da znate gdje se šta nalazi.

Neki projekti se tu završavaju. Drugi se nastavljaju: Golden Standard, brend i digitalni sistem za tri tržišta, rad je u toku kroz Studio Blink — identitet, sajt, CMS, B2B platforma, partnerski programi i studio za dokumente, razvijani korak po korak.

Prve sedmice poslije objave su najiskreniji test. Pravi posjetioci pronađu pitanja na koja niko nije mislio, a sajt treba prilagoditi onome što oni zaista rade.

Čime se bavite i za koga, i šta sajt treba da navede posjetioca da uradi: pozove, zakaže, poruči, piše. Jedan ili dva sajta koji vam se sviđaju i jedan koji vam se ne sviđa.

Tekstove i fotografije koje već imate, makar i grube, i pristup domenu ako postoji. Sa tim prvi razgovor može odmah preći na odluke koje su bitne.